Vanja s bloga Bravo tango hotel opet je bio na zanimljivom putovanju i dao nam jedan dobar izazov. Da li se i ‘kičast’ hotel može svidjeti minimalistima? Idemo u jedan od najboljih francuskih hotela Les Prés d’Eugénie
Uvijek mi je zanimljivo kako arhitekti i općenito “ljudi od ukusa” često s podsmijehom gledaju na sve što nije uređeno moderno – onako u pročišćenom japanskom ili skandinavskom stilu. Pretpostavljam da je to zbog ove naše “tranzicije”. Nekako, zavladala je fama kako je samo tzv. minimalizam primjer onog urbanog, modernog i naprednog. Ja sa starom dobrom klasikom uopće nemam problema: dobar interijer može biti i jedno i drugo ako je napravljen sa stilom. Zato pričam priču o hotelu Les Prés d’Eugénie. Taj hotel je apsolutni vrh hotelske scene, izgleda skladno i profinjeno i jako je daleko od minimalizma.
Eugenie naprosto prožima sve ono najbolje što očekujete od Francuske: kuhinje, stila, uređenja interijera i vrtova, manira, detalja. To je hotel u kojem se luksuz može mjeriti sa najboljim grand hotelima, ali srećom nije toliko razvikan.
Izgledom i atmosferom, ovaj hotel podsjeća na ladanjsku kuću. Možda onu Impératrice Eugénie (supruge Napoleona III) po kojoj je ovo mjesto i dobilo ime. Hotel je kao raskošan i svjetli ljetnikovac sa velikim prozorima kroz koje se izlazi u parkove i ružičnjake. Svi prostrani saloni u prizemlju hotela, pa čak i stubište, čine jedan veliki dnevni boravak: prozračan i raskošan. Pažljivim rasporedom namještaja taj veliki prostor podijeljen je u manje intimnije otoke u kojima se gosti osjećaju udobno. Sve je međusobno povezano: recepcija, gourmet restoran, stubište… Opušteno, ali grandiozno. Bez obzira na impozantnost, sigurno ćete prepoznati neki vama omiljeni kutak.
Najraskošniji apartmani smješteni su u glavnoj zgradi – L’Impératrice. Apartman je ugodan i prostran. Po zidovima su ulja iz 19 stoljeća. Namještaj je stilski. Prisutna je ona aristokratska ekscentričnost, koja mi je tako tipična za cijeli Eugenie. Francuska sa orijentalnim pomakom. Francuska sa sauvage detaljima. Nekad je to tepih, nekad fotelja, možda vaza… Kao uspomena sa dalekih prekooceanskih putovanja. Kupaone su mramorne sa onim lavljim šapama koje pridržavaju kadu. Zvuči jezivo ali na jednostavnim terakota podovima to izgleda baš onako kako treba. Kao i puno drugih elemenata koje ne bi osobno nikad izabrao, ali u ovom kontekstu i ugođaju oni su dio jedne zaokružene cjeline, tog prepoznatljivog stila i joie de vivre u viziji Mme Christine Guérard (inače kćerke osnivača poznate kozmetičke tvrtke Biotherm), koja je u ovom selu daleko od Pariza, stvorila omiljenu i chic destinaciju za pripadnike francuskog establishmenta. Bilo je to početkom 70-tih godina.
Konobara, i posluge općenito, ima puno. Uvijek se nešto organizira i priprema, ali nije panika i nema strke. Sviđaju mi se njihove cipele koje su uvijek bijele od šljunka kojim su posipane terase i staze oko hotela. Tako tipično francuski! Ovo je old school mjesto, pa su i konobari formalnije odjeveni, ali zato nisu hladni i distancirani. Ležernija komunikacija sa gostima prepuštena je manadžeru koji definitivno ima taj savoir faire. On je uvijek prisutan i zna sve o vama. Spretan je i ugodan sa zahtjevnim gostima. Zna kada treba udijeliti neki kompliment starijoj gospođi ili kad se mora malo distancirati. Pravi meštar od zanata – reklo bi se.
Međutim, ono po čemu je Eugenie najpozatiji, to su restorani legendarnog chefa i vlasnika Michel Guérarda. Mislim da nema osobe na svijetu koja može ostati ravnodušna nad tim savršenim ritualima koji se odvijaju po restoranima. Ta vojska kuhara, konobara i ostalog osoblja koja se brine da doživljaj za ručak i za večeru bude nezaboravan. Glačaju se slojevi stolnjaka na stolovima, polira se srebrnina, dekoriraju se stolovi sa voćem, cvijećem, vazama… i tako svaki dan, dva puta dnevno. Sve je besprijekorno, a prizori romantični.
Serviranje je posebna predstava! Jela se prezentiraju na srebrnim pladnjevima ukrašenim sa biljem, pa se potom iznose i serviraju gostima na tanjurima. Tanjuri su od posebno izrađenog limoges porculana. Okusi hrane više nisu bitni jer ste izluđeni od svega oko vas – jer, budimo realni, u ovakvim se restoranima jede samo za posebne prigode. Ukratko, večer ćete započeti aperitivom koji će vam poslužiti negdje u vrtu, pa nakon toga sjedate za stol u restoranu, a digestiv možete popiti zavaljeni u sofu. Dress-code je casual jer ovo je ipak seoski restoran – ne baš običan seoski restoran jer već 40 godina ima 3 Michelinove zvjezdice! Zapravo, ovo je hram francuske nouvelle couisine.
Pored gourmet restorana, Eugenie ima i drugi rustikalni restoran Ferme aux Grives, po kojem bi također mogli slikati danima, a o uživanju u hrani da i ne govorimo. Nikad neću zaboraviti gazpacho juhu sa sladoledom od zelenih pomidora i jagoda.
Osim restorana, na imanju se nalazi i nadaleko poznati termalni Spa. Naravno, i to je stilizirano do boli ali uživanje u tretmanima prepuštam drugima. Inače, slikanje unutar termalnog dijela nije dopušteno.
I to nije sve od Eugenie! Najbolji dio je njihova Huchette. Stara lovačka kuća na obalama Atlantika. Pješčane dine, miris smilja i pinija… Interijeri koji oduzimaju dah. Ako volite Atlantik, duge šetnje, mir i povjetarac, onda je ovo vaše mjesto iz snova. Ali Huchette je priča za sebe, pa o tome neki drugi put.
Na kraju pitam ja vas što je bilo s minimalizmom s početka priče? Jesu li vam popustile kočnice?! Nemojte biti strogi prema sebi i dajte si malo oduška. Za dijetu i minimalizam uvijek ima vremena. Hvala obitelji Guerard na lekciji iz stila i ljepote… pa i na minimalizmu kao što je ova prekrasna terasa u travama. Santé!
Vanja, Bravo Tango Hotel
I je li vas Vanja pokolebao? Evo malo i službenih fotografija od hotela.
