Adaptacija iz prvog lica – Iva i Mauro krenuli su u adaptaciju stana iz 19. stoljeća. Prva dilema su parketi – stari ili novi, francuski ili versajski vez ili…? Mauro je iskusni stolar, evo što on savjetuje kod postavljanja parketa
Naša D gošća Iva Stojković i njezin Mauro Dodić krenuli su u adaptaciju stana. Iva vodi dnevnik i ispričat će vam o proteklim događanjima i dilemama, a ja sam Maura odmah pitala par važnih pitanja o parketima koja i vama mogu pomoći u nekim bitnim odlukama kod adaptacije. Pa krenimo, prvo Ivin tekst…
Drugi Ivin tekst ili idemo malo pročačkati
Kada krećeš adaptirati stan, nekako je uobičajeno da prije svega arhitekti naprave nacrt postojećeg stanja i onda se kreće dalje planirati, pa tek onda (planski) rušiti, međutim nestrpljivost je učinila svoje i mi smo odlučili malo prokopati, pročačkati i vidjeti što se iz postojećeg stana da iskorisiti, koji su dijelovi dobri, koji nam se sviđaju i oko kojih se vrijedi potruditi ne bismo li ih restaurirali..
Meni se jako svidio originalni parket, to sam već spomenula (stoput:) još prilikom kupovine stana, međutim budući da je čitava dnevna soba presvučena tepisonom, morali smo ga podići da dobijemo bolji dojam s čim raspolažemo.
Nakon što smo maknuli jedan sloj tepisona, ispod njega nalazimo drugi, nažalost čavlima pričvršćen za parket. Da bi stvar bila gora Mauro mi kaže da je parket u vrlo lošem stanju i da će biti vjerojatno lakše raditi novi, repliku ovog postojećeg, nego restaurirati ovaj za što će nam biti potrebno oko dva mjeseca, a mnogi komadi biti će ionako neupotrebljivi..
Malo sam očajna, ali ne odustajem i silno želim da nađemo ipak neko rješenje, da eventualno iskoristimo dio tako što napravimo uzorak u centru dnevne sobe, oko kojega bi bio okvir od istog drva drugačije slaganog, kao što se običavalo raditi u vrijeme gradnje ovakvih zgrada.
Mauro ne dijeli moj entuzijazam i više bi volio da napravimo potpuno novi parket i složimo ga na tzv. francuski vez što i arhitekti više preferiraju.
Već sam napomenula da smo odlučili surađivati s izvrsnim arhitektima, prijateljima iz studija Alter Lego, međutim ono što nisam znala, jest da su oni također ljubitelji upravo ovakvih stanova i da su nedavno kupili jedan takav koji slučajno ima isti parket kao naš! Riješenje se nametnulo samo od sebe i dogovor je pao da se zamijenimo… Dakle oni će nama dati svoj koji ne namjeravaju obnavljati, a mi ćemo njima dati nekoliko kvadrata hrasta koji je nama višak (to je nekoliko kvadrata koje smo našli ispod laminata u hodniku) i kud ćeš bolje!
Ostaje nam za povaditi čitav parket, sortirati, vidjeti što se da iskoristiti i naposlijetku izračunati koliko smo kvadrata dobili.
Što se tiče samog postavljanja, odlučili smo postaviti ga na osb ploče, ne raditi betonsku podlogu, već na ovaj način dobiti i još malo topliji pod, budući da je grijanje u ovako visokim stanovima konstantna briga i o tome valja misliti prilikom projektiranja.
E da, nakon što smo izvadili jednu ploču parketa iz kuta dnevne sobe pred nama se ukazala ogromna rupa u zidu, na fotografiji se ne vidi dobro, ali dolje ispod zida je barem pola metra praznog prostora… Srećom taj zid će se sigurno rušiti, to već znamo isto kao što znamo da je ovo samo prvo u nizu iznenađenja na koja svatko tko krene adaptirati neminovno nailazi… i na to smo spremni.
Iva Stojković
A sada Mauro Dodić iz svog stručnog kuta…
Boba: Kada je bolje kupiti novi, a kada restaurirati stari parket i kako to detektirati?
Mauro: Stari parket se načelno uvijek može restaurirati samo treba naći majstora koji ima dobre živce (šalu na stranu), stare masivne parkete koji su istrulili, presušili, pukli po žici ipak nije moguće renovirati.
Parket koji je zdrav, a odvojio se od poda može se podignuti, očistiti, te ga vratit natrag na pod ako je podloga zadovoljavajuća za ponovnu montažu, odnosno bitno je da je podloga ravna, čvrsta (može se provjeriti putem probe grebanja ili test na adheziju), te da podloga u cementnom estrihu ne prelazi preko 2,0 % ukupne sabirne vlage ili u suhim pločastim materijalima kao osb 8+4%.
Nakon detekcije samog problema i uzimanja u obzir razlike u današnjem stanovanju u odnosu na nekadašnje (razlike su u tehnologijama gradnje u novije doba) treba izabrati vrstu lijepila (fleksibilno ili kruće), što ovisi i o nervozitetu drva, masnoći u drvu i na kakvu vrstu podloge se parket vraća.
Boba: Kako se kreću cijene postavljanja, preslagivanja, bajcanja?
Mauro: Cijene za ugradnju novog masivnog parketa na novim podlogama se kreću od 150 do 280 kn/m2 (ovisno o parketu, pletu i vrsti lijepila koje se koristi).
Preslagivanje se dogovara ovisno o zahtjevu posla, prema dogovorenom normativu ili radnim satima koji će biti utrošeni i utrošenom materijalu.
Bajcanja su inače dosta zahtjevna stavka na podovima, a ima stotine tehnika kako se mogu izvesti od bajcanja vodom, acetonom, uljem, do razlika u pripremi i brušenju poda. Ako su daske koje se postavljaju prvi put i većih su dimenzija, gledamo da ih pripremimo i izbajcamo u našoj radioni i lakirnici.
Boba: Koji su najčešći pletovi?
Mauro: Najčešći plet u današnje vrijeme je ‘zidarski’ ili ‘šareni ravni’ vez, ujedno i najjednostavniji, zatim po potražnji ide ‘riblja kost’ (češće dupla), te francuski vez od 45 ili 60 stupnjeva.
Boba: Koji su kod nas u trendu?
Mauro: Povratak je ‘riblje kosti’ u više varijanti ili kao zamjena za ‘francuski vez’ koji je skuplji jer ima puno više obrade drva. Inače još uvijek drže primat gotovi parketi velikih dimenzija (planks).
Boba: Neki avangardni koji mogu izgledati jako zanimljivo?
Mauro: To su različiti pletovi koji se inače kombiniraju s intarzijama i ravnim bordurama, s time da uvijek gledamo dobiti čisti geometrijski pod bez puno kićenosti, bez obzira na stil.
Boba: Što je najvažnije kada restauriramo stare parkete?
Mauro: Ustanoviti koliko je drvo zdravo i čime je tretirano, da naknadno prilikom završne obrade ne dođe do kemijske inkompatibilnosti.
Boba: A kod bajcanja? Ručno ili strojno?
Mauro: Dobro je i jedno i drugo, to ovisi o svojstvima drva i željenom krajnjem rezultatu. Danas ima jako puno tehnika bojenja i tretiranja parketa patinama, najbolje iz našeg iskustva su se pokazali uljani bajcevi koji se nakon 24 do 48 sati mogu i lakirati poliuretanskim lakovima ili uljanim lakovima.
Boba: Lakiranje, uljenje ili nešto treće?
Mauro: Subjektivno mišljenje za rezidencijalane objekte – uljenje sa zadnjim slojem na valjak. Ostali objekti prema tehničkim potrebama.
Boba: Kako njegovati parket?
Mauro: Najvažnije je prozračivati redovno prostorije i paziti na visoke koncentracije vlage u prostoru.
Boba: Postoji neka teorija (ne znam koliko je teorija) da se egzote kod nas dobro ne ponašaju. Da se npr. parket od bambusa počne vitoperiti nakon par godina. Istina ili mit?
Mauro: Većina egzota za naše podneblje nije pogodna iz prostog razloga što mnogi takvi parketi zahtjevaju vrlo visoku vlažnost zraka, te je u njima također prisutna veća masnoća i samim time dolazi do prebrze oksidacije i mijenjanje boje samog drva. Što se tiče bambusa konkretno, djelomično je istina ovo što tvrdite ukoliko bambusov parket nije duplo prešan, te je iz njega izbačen sav zrak. Bambus je trava i samim time je jako higroskopan (upija vodu iz okoline).
Boba: Ako ne želimo stari parket da li odabrati klasičan ili gotov parket?
Mauro: Osobno, da mogu birati, radije bih izabrao klasičan parket na suhoj podlozi od OSB ploča i obradio ga po vlastitoj volji. Razlika između manufakture i industrijske obrade uvijek je primjetna u korist manufakture, naravno.
