Godinama je maštala će ondje kupiti kuću i zezala se s frendom da će ju on, tada student arhitekture, uređivati. Od tada je prošlo 20 godina… I evo ih. Danijela i Tihomil.
Bili su klinci. Išli u Mioc. Izlazili, tulumarili… U međuvremenu su upisali fakultete – Tihomil arhitekturu, Danijela FER. I dalje su se družili i pričali o nekim svojim snovima, željama, što će dogoditi jednog dana kada postanu odrasli… Danijela je na jednom takvom tulumu, koji se održao u kući u Maksimiru u naselju Željezničkih kolonija, rekla kako bi voljela živjeti u jednoj ovakvoj kući i to baš ondje.
– Sve ti je blizu, a ipak imaš mir, tišinu i okućnicu. U gradu si, a kao da nisi. Kao da si u stanu, ali je ipak kuća. Ako jednom budem kupila ovdje kuću, Tihomil, ti ćeš mi ju projektirati – prisjetila se Danijela, razgovora sa svojim prijateljem arhitektom Tihomilom Matkovićem.
20 godina nakon, evo nas u Kolonijama, naselju koje je danas pod Spomeničkom zaštitom i kojem zapravo ne smiješ ništa mijenjati te sve radove raditi pod budnim okom konzervatora.
No, neki sitni, fini detalji, između niza jednakih kuća pokazuju da je ova ipak malo posebnija, ulazimo i zaljubljujem se. Na prvu.
Nakon hodnika ulazimo u dnevni prostor iz kojeg baca pogled na veliku staklenu stijenu i vrt. Odmah mi je jasno da se interijer kuće u mnogočemu mijenjao u odnosu na originalni tlocrt iz 30-ih. U prizemlju na toj donjoj etaži vidim kuhinju, blagovaonicu, dnevni boravak i vrt u nastavku dnevne zone. No, iako obično imam poriv da prvo pogledam kuću, pa onda sjednem s vlasnicima, ovdje sam okrenula priču. Vrt jednostavno poziva na uživanje.
– Jel da? I mi smo najčešće ovdje. Vrt uistinu nije velik, ali je dovoljan za relaksaciju i dojam kao da si na nečijoj vikendici – priča mi Danijela kojoj je upravo to bio jedan od razloga zašto je dugo pikirala stambeni prostor u ovim kućicama u nizu.
– Zapravo je ovo po kvadraturi jedan veći stan, no s obzirom da smo kuću iznutra u potpunosti porušili i napravili po Tihomilovom projektu, dobili smo još dodatnih 40-ak kvadrata.
– Originalno je kuća imala dvije etaže, prizemlje i kat, a s obzirom da je naselje pod zaštitom, izvana nismo smjeli raditi nikakve značajnije intervencije. Na uličnom pročelju, promijenili smo boju fasade i stavili originalnu stolariju i to je to. No, s druge strane, unutrašnjost kuće i organizaciju prostora bitno smo izmijenili. Napravili smo organizaciju prostora koja odgovara modernom načinu života i zahvaljujući principu poluetaža, dobili zapravo četiri etaže, različitih visina.
Na -1, umjesto klasičnog podruma je mala teretana te spremnik za grijanje. Iznad prizemlja u kojemu je dnevna zona i wc za goste počinju stepenice koje vijugaju sve do potkrovlja.
Iznad dnevne zone su tri spavaće sobe, dvije kupaonice, garderoba, a iznad je još jedna “poklonjena” etaža za koju su vlasnici bili jako skeptični.
– Tu iznad, možeš dobiti još jednu etažu i tu ti može biti radni kutak ili soba za opuštanje ili za goste. Kad sam im to rekao, pogledali su me totalno sumnjičavo. No, pristali su, iako su oboje vrlo visoki i mislili su da će taj prostor biti prilično neiskoristiv – prisjeća se arhitekt Matković.
Stojim na tom “poklonjenom” dijelu i ne vjerujem. Možda mi je to najbolji dio kuće. Svjetao, šarmantan, mali, a opet nekako ugodan i prostran…
Pa dobro si ti to isprojektirao, kažem Tihomilu. Smije se, a Danijela nastavlja…
– Je, nakon samo par dana došao nam je s prvom skicom i to je bilo to. Ništa nismo konceptualno mijenjali sve nam se odmah svidjelo. Samo smo kasnije razrađivali detalje, pričali o materijalima, opremi… – priča Danijela koja je imala par želja u interijeru.
– Imam puno slika koje su obiteljsko naslijeđe i iako mnoge nisu možda moderne ili moj stil, nekako su mi drage i htjela sam ih izložiti. Zato je ovaj hodnik idealno mjesto za njih. Ne dominiraju prostorom, ali ipak su ondje, sačuvane i prisutne…
Jako sam željela i jedan veliki orijentalni tepih, walk-in closet i tuš i kadu, a suprug teretanu i gaming kutak… Naravno, da bi čovjek bez svega toga mogao, ali presretni smo što nam je sve to stalo u 150-ak kvadrata – priča vlasnica.
No, kada se ljudi kuže i dobro poznaju, rezultati su uvijek odlični, uvjerila sam se to stotinu puta.
Puštam vas da proučavate ovu kuću i njezine pametne detalje – poput betonskog stropa koji u sebi ima prostor za ugradbenu rasvjetu, prirodno nadsvjetlo s rešetkom iznad tuš kako bi se lakše održavalo i čistilo, poluetaže koje omogućavaju bolju iskoristivost visina, police isprojektirane u zidu…
Ukratko, evo kompletne galerije i fotki Borka Vukosava.
