Kažu da kirurzi nikad ne bi smjeli operirati obitelj i bliske prijatelje, da su u postolara najgore cipele… Moja frendica Ana i ja odlučile smo riskirati i zajedno prijateljsko-obiteljski napraviti makeover njene škole za strane jezike. Dobrodošli u Sputnik
Jel znaš nekoga tko bi mi malo osvježio školu za strane jezike? Ne bih radila velike i skupe radove jer prostor nije naš i nastava se mora cijelo vrijeme nesmetano obavljati, ali bi ga voljela malo pofriškati. Voljela bih da se ljudi u školi osjećaju ugodno, dobro, kao kod kuće, a manje kao u nekoj školi… pitala me moja frendica Ana Horvačić Debić, inače naša D gošća s kojom pijem kave i autorica bloga Mjesta za kavu by Travel girl.
Naravno da znam, Ani i njezinom suprugu Ozrenu odmah dajem brojeve. Pričaju s arhitektima, dizajnerima i zapravo ne nalaze rješenje. Ili je sve preskupo ili je to premali posao ili prevelik ili se jednostavno ne kuže i nemaju povjerenje. Onaj feeling da te netko razumje i zna što želiš.
– Ja ću ti uređivati. Kažem joj kada smo iscrpili sve opcije. Iznad njene glave vidim veliki upitnik, ali i veliko DA. Super, genijalno, kaže ona.
Ana, naime, zna da se ja inače time ne bavim i da kada stiliziram, radim to iz svog gušta ili tek manje editorijale za potrebe reklama i snimanja. No, jednako tako zna da mi u svemu pomaže muž arhitekt Dražen Banković sa 10+ godina iskustva u najrazličitijim projektima od uređenja stanova do hotela i ogromnih poslovno-stambenih projekata.
Ali ovaj put na sastanak idem samo ja. I Ana. Bez obzira što je projekt i budžet razmjerno mali ponašamo se kao dvije prave profesionalke, a ne kao prijateljice koje se znaju sto godina.
– Htjela bih urediti cijeli prostor, ali pritom ne bankrotirati. Htjela bih da se ljudi u školi osjećaju dobro, ugodno, da prije nastave imaju mjesto gdje će popiti čaj i kavu, gdje mogu u miru napisati zadaću… Htjela bih da se osjećaju ugodno, a pritom da riješimo neke funkcionalne probleme, primjerice da napravimo bolji raspored stolova i sjedenja, razmještaj ploče, oglasnih panoa, prostor za kapute, kišobrane… – priča mi Ana.
Slušam ju i instantno se zaljubljujem u prostor. Visoki stropovi, veliki prozori, puno svjetla, erker, pogled na divne, pomalo oronule fasade donjeg grada… Pravi građanski stan. Instantno, bez puno razmišljanja, odbacujem bilo kakvu mogućnost da radimo funky školu za strane jezike.
Niti su Ana i Ozren netko sa spikom “ej buraz”, niti su njihovi polaznici neki infantilni klinci, a niti je ovaj prostor neki kojeg čovjek treba maskirati s osb-om, crnim zidovima i edisonkama.
– Ja bih da napravimo fini, lijep, elegantan prostor i da prostoru damo eleganciju i ugodnost. Zato bih da potenciramo taj građanski štih škole i da maksimalno iskoristimo sve što možemo. Predlažem da novi elementi budu dekorativni, upečatljivi i pomični, tako da ih uvijek možete iskoristiti i u nekom drugom prostoru, a opet i ne previše skupi tako da ih nije problem zamijeniti.
Ani se svidjela ideja. Prvi korak bile su konzultacije sa mojim suprugom oko zoniranja prostora i nagovor da mi ipak sa svojim arhitektonskim iskustvom pomogne oko makeovera.
– Treba aktivirati kompletan prostor. Hodnik je potpuno neaktivan, a takozvani dnevni boravak izgleda kao nagurana čekaonica s trosjedom i poredanim foteljama kao kod doktora. To treba totalno promijeniti. Prvi korak je aktivacija hodnika i u njemu napraviti info kutak za obavijesti i mjesto gdje si čovjek može napraviti kavu te na brzinu napisati zadaću. Drugi zadatak je od čekaonice napraviti dnevni boravak u kojem će se ljudi osjećati ugodno, gdje će htjeti malo popričati, popiti kavu, pročitati neku knjigu, novine. A onda treba napraviti neki vizualni kod po kojem će prostor biti upečatljiv – iskren i konkretan je bio moj muž. I potpuno je bio u pravu.
Zaista treba iskoristiti kompletan prostor, a ne sve funkcije gurati na jedno mjesto zato što negdje nije bilo utičnice…
Nacrtali smo novi plan rasporeda, novi zoning koji je uključivao mogućnost vrlo različitih scenarija korištenja i sjeli pred Anu. Ovaj put svi zajedno.
Ne možemo mijenjati pod, pločice, rasvjetu, stolice, niti zavjese, no ipak par stvari možemo napraviti.
Mi bi duljinom cijelog hodnika napravili jedan višenamjenski pult na kojem bi bio aparat za kavu i čaj, voda, košara s papirima i olovkama ako netko zaboravi, info ploča na kojoj mogu biti sve vaše obavijesti, ljubavne poruke, što god… Integrirali bi i prozor, u njega bi stavili biljke i u kompletan prostor unijeli malo zelenila.
– Meni je to super, kaže Ana. No, imaj na umu da se nitko od nas ne stiže baviti previše s biljkama.
Nema problema, odabrat ćemo manje osjetljive, ponegdje i umjetne, ali… i odmah mi je pala ideja.
Ajmo zelenilo unijeti na zidove i odabrati plakate koji asociraju na oazu.
Svi su se odmah složili da ja biram plakate, dok će se Dražen baviti organizacijom prostora i građevinskih radova koji su uslijedili.
Radi bolje organizacije nastave, neke stolove smo zamijenili, a u nekim učionicama promijenili i raspored sjedenja, mjesta gdje stoje ploče i panoi. U jednoj je trebalo zaknaufati neka vrata jer je to bio jedini način da poboljšamo kvalitetetu nastavnog procesa i nesmetani pogled na ploču, a u nekim prostorima je trebalo dovesti utičnice i svjetlo tamo gdje je nedostajalo.
Iskreno, sitnice, zaista kozmetički prepravci.
Malo toga se kupilo i za druge prostore. Iskoristio se stari kožni kauč u dnevnom boravku u kojega je malo tko vjerovao da će izgledati dobro kada mu se maknu jastuci. No, uz male prepravke, uspjeli smo ga spasiti još sigurno par godina. I ostale stvari smo birali u skladu s budžetom. Ikea, Jysk, Etsy, Emmezeta, Bauhaus, H&M Home, Marnic… ništa ekstravagantno, ni skupo i naravno naš prijatelj stolar Krešo Kralj koji uvijek riješi uistinu što god treba.
I par dana smijanja, ćevapa, bušenja, isprobavanja raznih kava, stavljanja plakata, cvijeća, raznih asesoara… i Ana odjednom stavi fotku na Instagram.
Ajme, pa ovo super izgleda. Jel mogu ja to staviti na dblog?
Ana i Ozren se slažu. Odmah zovem Borka… Pa evo, ovo je primjer kako se za malo novaca i s puno smijeha, prijateljstva i povjerenja može napraviti sasvim fora makeover i škola koja izgleda kao da to nije.
