Jučer sam vam pokazala kuće koje renta, sada vas vodim u njegovu kuću, ured, atelje. Peter Zumthor i njegov mali privatni raj u selu Haldenstein. Mjesto odakle živi, radi i stvara veliku, uistinu veliku arhitekturu. A onda i…
Kako žive i rade ljudi koji istinski razumiju, stvaraju, vole i žive arhitekturu. To mi je omiljena tema jer su takvi domovi obično jako inspirativni, osebujni, karakterni, a opet na neku foru zapravo i slični.
Slični? Da. Banaliziram, ali ni jedan arhitekt, dizajner, pa čak i ljubitelj arhitekture nikada neće za svoj dom izabrati neku bezveznu „no name“ stolicu, fotelju, kauč, lampu. Ali još važnije od toga, svaki taj prostor bit će kvalitetno osmišljen, funkcionalan, personaliziran, s odlično smišljenim detaljima. Rijetko što je u tim interijerima slučajno. Promatrajući ih može se jako puno toga naučiti, dobiti neka ideja…
Jučer sam vam pokazala dvije Zumthorove kuće u švicarskim Alpama koje on i supruga rentaju, a danas evo i njegove kuće-atelja.
Mjesto radnje: Švicarska, selo Haldenstein u kojem osim Zumthora i njegove obitelji koja boravi na velikom zajedničkom imanju s nekoliko kućica, živi još otprilike 1000 ljudi.
Nije vam dosta Zumthora? Evo još par stvari…
Vodila sam s njim intervju 2010. godine uz prijateljski savjet da skratim, ne pitam puno osobnih pitanja i da je obično vrlo šutljiv, samozatajan, često i osoran, ciničan.
Prije tog intervjua sam se doslovno tresla. Užasno me bilo strah, pogotovo zato što je intervju bio u Lisinskom, nakon njegovog predavanja na Danima Orisa na kojem ga je 3000 arhitekata gotovo pobožno slušalo, upijajući svaku rečenicu.
Ne znam zašto, ali zanemarila sve te savjete i ponašala se posve prirodno.
Smijali smo se, opušteno pričali o masu privatnih stvari i cijelo vrijeme, unatoč udobnim foteljama Lisinskog, sjedili jedan do drugog na klupici, kao školarci…
Pričao mi je o njegovim davnim ljetovanjima u Dubrovnik, fascinacijom našim otocima, o ljubavi prema svojoj ženi, unucima, o svim stvarima koji ga čine takvim kao što jest.
Pričao je i da nikada ne radi za novac i da nema te love koja bi ga natjerala da projektira za vojsku ili recimo zatvor.
Novac ga ne pokreće, zapamtila sam tu rečenicu, i njegovo objašnjenje da je zato uvijek i ostao živjeti u svom selu.
Pričali smo puno o glazbi, čak mi je u nekom trenutku i zapjevao kako bi mogle zvučati Terme Vals da su glazba.
Zapamtila sam i da ne voli skijanje, iako živi u planinama te da mu je puno draži tenis… i da nije arhitekt, da bi volio biti stolar. Baš kao i njegov otac.
A sada mala galerija s njegovim projektima.
Terme Vals, Vals, 1996.
Kapela Bruder Klaus, 2007.
Kolumba muzej, Köln, 2008.
Tu je i jedan od novijih projekata iz 2015. nastao u suradnji s francusko-američkom umjetnicom Louise Bourgeois. Spomenik Steilneset Memorial, odnosno memorijalni centar posvećen žrtvama progona na vještice… Naime, točno na ovom mjestu od 1563. do 1692., u Vardu, tom malom ribarskom mjestu na sjeveru Norveške, osuđeno je više od 140 žena i muškaraca.
Ima još puno važnih, snažnih, bitnih projekata, tu su još samo neki: Muzej rudnika cinka, kapela St. Benedict, paviljon Serpentine Gallery i muzej u Bregenzu.
