Ona je lagana, tanka, mekana i navodno se može oprati u perilici. Dizajnirala ju je mlada zagrebačka modna dizajnerica Sara Lončarić, a napravio ju je arhitekt Jurica Huljev. Kako to sve izgleda pokazat će vam Kristina Šalinović u prvom videu Dblog & Telegram produkcije
Umjesto da počnem tekst sa “senzacionalno” ili “svjetska premijera”, počet ću s HVALA. Sada vam pokazujemo uistinu prvu haljinu i kaput napravljene od betona koju su u tišini svog zagrebačkog ateljea izradili Jurica Huljev, arhitekt i stručnjak svjetskog formata za suvremene betone te njegova nećakinja, modna dizajnerica Sara Lončarić.
Prvo HVALA im što su sa mnom podijelili priču o toj svjetskoj senzaciji, a zatim mi dali potpuno povjerenje da okupim ekipu i da napravimo editorijal kakav god mislim da je zaslužila prva betonska haljina na svijetu.
Drugo veliko HVALA Kristini Šalinović, koja se ni sekunde nije nećkala, postavljala uvjete, pravila. Nema problema, kada treba doći, odmah je rekla i usput odradila i hair styling. Hvala Kristina i Fen bar.
Treće veliko HVALA je mojim luđacima u Telegramu. Borko Vukosav je odmah predložio lokaciju, Filip Filković Philatz okupio ekipu i bacio sto ideja kako sve to snimiti i izrežirati s nula kuna troška. Ljudi hvala vama i svim drugima koji su se uključili u ovu priču i koji su na razne druge načine pomogli iz čistog entuzijazma. Još sto puta HVALA, a sada idem na tekst i onaj dio “ekskluzivno”, “senzacionalno”.
Čekaj, ta haljina je stvarno napravljena od betona i ti kažeš da je lagana? Mislim, koliko lagana uopće može biti? To je sigurno neki oklop? Kako misliš ima kopčanje i može se obući kao košulja? Perilica, pranje? Ne vjerujem.
S još deset puta većim brojem upitnika zasipala sam modnu dizajnericu Saru Lončarić kada mi je spomenula da je izradila betonsku haljinu.
Naime, 26-godišnja Sara Lončarić prošle godine prijavila se na sudjelovanje u modnom natječaju za mlade dizajnere Ferarri Fashion u Rimu. Obično se na to natjecanje prijavi i do tisuću mladih dizajnera iz cijelog svijeta. No, baš zato Sara Lončarić, zagrebačka dizajnerica koja radi ekskluzivnu ženstvenu odjeću, napravljenu od finih, skupocjenih materijala, odlučila je za Rim napraviti nešto posve drugo, neočekivano. Umjesto svile i kašmira u Rim je odlučila otići s betonom, a umjesto za šivaći stroj, krenula je “betonaru”.
– Moj ujak radi čuda od betona i godinama me kopkalo što bi se sve od njega moglo napraviti. Kada je stigao odgovor da sam prošla selekciju i da idem u Rim, odmah nam je pala na pamet ideja – ajmo napraviti pravi eksperiment i prvu betonsku odjeću na svijetu. Mojem ujaku, arhitektu Jurici Huljevu, ta se ideja vrlo svidjela jer obožava eksperimente, pomicanje uvriježenih granica i naravno betone. Iako je zapravo bilo jako malo vremena, zatvorili smo se u njegov atelje i bacili na čisto eksperimentiranje, betoniranje – prisjeća se Sara, inače vlasnica modne kuće Blackpearl.
– Sara i moja sestra Marina išle su po gradu i nabavljale različite vrste tkanina, a ja sam slagao recepture i betonirao. Zadatak je bio napraviti haljinu koja će biti lagana, savitljiva i ponašati se kao normalna tkanina kako bi ju manekenka u Rimu mogla normalno nositi. Zapravo sve je trebalo izgledati prilično normalno, samo što je od betona. Tih dana zaista smo se naprašili. Na nekim tkaninama je beton pucao, na nekima se savijao, na nekima se ljuštio, bio pretežak… Ali uspjeli smo napraviti recepturu i pronaći dvije prikladne tkanine koje su nam omogućile željenu strukturu, izgled, karakteristike – prisjetio se Jurica Huljev iz tvrtke Synthesis.
– U Rimu su svi bili totalno fascinirani. Nitko nije očekivao nešto toliko eksperimentalno i drugačije, ušla sam u finale natjecanja i prva nagrada mi je izmakla za dlaku. No, naš cilj bio je ispunjen. Dokazali smo da ljudska volja, želja, upornost, znanje, trud mogu pomicati granice i da možemo stvarati uistinu inovativne stvari – priča Sara, dodajući kako bi betonska odjeća svoju primjenu mogla naći u kazališnoj i filmskoj kostimografiji.
I čekaj, vi to nikada u Hrvatskoj niste nigdje izložili, pokazali, čak ni profesionalno fotografirali?
– Ne. Prije Rima nije bilo vremena, a ni poslije jer sam morala žuriti s novom regularnom kolekcijom – odgovara.
Sara, mi to moramo fotkati, to ti je jasno? Smije se i pristaje mi prepustiti organizaciju snimanja.
Ali gdje posnimiti takvu haljinu i koga uzeti za model? Ipak to mora biti neko neobično, art mjesto, a i cura ne smije biti obična manekenka nego netko s jakom osobnošću i gardom.
Kako sam to izgovorila, odmah mi je na pamet pala Kristina Šalinović. Cura koja je mogla još godinama nositi revije na svjetskim pistama, a koja je odlučno rekla ne, dosta. Beton i tetovaže idu zajedno zar ne, a jedinstvenost i smjelost haljine stapaju se s Kristininom osobnošću.
Gledam ju kako dolazi na snimanje, vesela, normalna, draga cura, a onda se oblači, stavlja na sebe šminku, namješta frizuru i u trenu postaje top model potpuno fokusirana na ulogu.
A gdje ćemo to snimiti? Na D lokaciji, u Jurinom ateljeu. Na mjestu odakle je sve i krenulo.
Potpuno logično. Autentično.
I sad, zaista s ponosom predstavljamo prvi video u produkciji Telegrama & Dbloga. Glavna osoba Filip Filković Philatz, fotografija Borko Vukosav.
I za kraj još malo Kristine Šalinović. Hvala ti što si za nas napravila malu iznimku i bar na kratko se vratila u modni svijet.
